Proizvodimo sezonsko i raznovrsno povrće.

Osim klica i mikrozelenja, tokom godine proizvodimo raznoliko obično i neobično povrće. Uzgoj nam većinom diktiraju vremenske prilike i godišnja doba.

Tokom zime ne raste ništa. Biljke koje smo posadili ili posijali na jesen samo preživljavaju hladne dane s dugim noćima. Zato tada ni ne prodajemo na Dolcu, jednostavno nemamo što nabrati na vrtu.

S proljećem i dužim i toplijim danima kreće sezona koja traje do kasne jeseni.  Obično ju započinjemo s lisnatim malim biljkama: mikrozelenjem koje brzo naraste čim primi malo sunca, mladim salatama poput rikule, mizune, brokule, cikle i muštarde. Uz to najčešće još imamo i raznih vrsta kristal salate i blitve koje smo krenuli proizvoditi još na jesen. I sve te biljke najčešće imamo do kasne jeseni jer ih redovito sijemo i sadimo. Matovilac, rudarska salata i potočarka isto uspijevaju već u rano projeće. Nekoliko tjedana nakon što smo krenuli s prodajom na Dolcu, najčešće oko Uskrsa, na našoj klupi već imamo i mlade mrkve u ljubičastoj, narančastoj ili bijeloj boji, korabice, luka i rotkvice, mlad list cikle, cikoriju i špinat i možda još nešto novo i zanimljivo.

Biljke kratkog dana poput potočarke, rudarske salate i matovilca s toplim dugim danima ljeta krenu u cvijet i ne možemo ih više brati. Ali zato je ljeto doba osvježavajućeg povrća. Tada imamo krastavce, paradajze u raznim bojama i veličinama, zelene, žute ili ljubičaste paprike, tikvice i patlidžane u bojama. Osim toga imamo i raštike bilo frčkave ili glatke i lisnatog kelja koje tek u kasnu jesen obiremo do kraja. U kasno ljeto krenemo brati radiče, daikon i poriluk.

Proizvodnju i prodaju planiramo tako da do kraja godine kad kreće zima oberemo sve što je dovoljno veliko za branje, kako bi u proljeće krenuli sve od početka.

Pitanja i odgovori

  • Zašto smo vrtlari?
    Uzgoj povrća posebno je zanimanje. Bavljenje vrtlarstvom znači boravak na svježem zraku i puno kretanja svaki dan, rad u opuštenoj atmosferi i odmor uz čaj od bilja nabranog trenutak prije. Po ljeti dok šećemo do gredice koju idemo obrađivat gablecujemo krastavace, paradajz ili korabu ubrane uz put. I zato….
  • Zašto kupci mogu doći i doma po povrće?
    Kako naši kupci cijene to što radimo i povrće koje uzgajamo, tako i mi još više cijenimo njih, pa im želimo olakšati i omogućiti i onima koji ne mogu do Dolca da jedu naše povrće. Nevjerojatno je zadovoljstvo usrećiti nekoga sa “ tako malo”, npr. korijanderom, istom cikle, neobicnim paradajzićima ili ljubičastom paprikom, bilo na tržnici ili na gospodarstvu.
  • Kako to da nekad nemamo dovoljno robe?
    Uvijek na klupi pokusavamo imati što raznolikiju ponudu kako bi kupci isprobali nešto novo ili pronašli nešto što su isprobali negdje vani i ne mogu naći nigdje drugdje.
    Nazalost, naše zemljiste prilično je malo, pa ni jedne kulture ne moze biti u jako velikim količinama.
  • Zašto nam povrće uspjeva bez kemikalija?
    Ništa ne mora biti savršeno. Fokusirani smo na svježinu i dobar okus. Žuti list sa salate maknemo još dok ju beremo, mala rupica ne smeta nikome, a pokoja biljna uš ili pužić lako se operu. Možda ćemo ju nekada brati dok je još sitna kako ju korov ne bi prerastao ako nismo stigli okapati ili pljeviti, ali zašto bi nekome smetalo to što je salata iznimno mlada?! Isto je tako i sa svim ostalim što nam raste na vrtu. Nekad bude lijepo, nekad bude ružno, a nekad uopće ne uspije, ali sve što prodajemo uvijek je svježe.

Slike našeg ureda